Milivoj Mauković

1851 - 1881

Milivoj Mauković

(1851-1881) Ilustrator, knjižar, slikar

Potekao je iz siromašne porodice i već je 1870. radio u Beču kao trgovački pomoćnik. U slobodno vreme je beležio skice iz ilustrovanih časopisa. Tokom 1879. i 1880. živeo je u Novom Sadu baveći se ilustracijama. Godinu dana proveo je na Akademiji likovnih umetnosti u Münchenu (1880) kao stipendista Fondacije John and Maria Trandafil. Kako mu je uskraćena stipendija, vratio se u Šid (1881.), otvorio svoju knjižaru i štampariju i izdavao ilustrovane šaljive novine "Đavolan". Uspeo je izdati samo dva broja puna njegovih ilustracija. Ubrzo nakon objavljivanja drugog broja Mauković je umro.

Kao slikar najčešće se ogledao u kompozicijama romantičarske poetike, kao što su "Ded i unuk" i "Branko i vila". Svojoj dobroteljki Mariji Trandafil izradio je i poklonio veliko platno Jovana Krstitelja. Sačuvan je njegov nacrt za ikonostas crkve u Moroviću iz 1877. Iako je kratkotrajno ostavio iza sebe velik broj objavljenih karikatura i crteža, ilustracija i nacrta za zaglavlja i korice raznih publikacija u časopisu Žižan (1876), Radovan ( 1876), "Ilustrovana ratna hronika" (1877), "Zavičaj" (1877), "Orao" (1878), "Abakazemov šaljivi kalendar" (1878), "Carić" (1878), "Šaljivi astronom" (1879-1880) ), Starmali (1879), „Srpske ilustrovane novine“ (1881), „Đavolan“ (1881), „Javor“, „Srpska zora“ i druge. U ilustracijama pod kritikom njegovog pera, našlo se niz motiva iz društvenog, malograđanskog života u malom gradu. Bavio se političkom karikaturom i društvenom satirom.