Zora von Preradović

1867 - 1927

 

Zora von Preradović (Arad, 13. prosinca 1867. - Zagreb, 10. svibnja 1927.), hrvatska slikarica.
Zora je kćerka poznatog preporodnog pjesnika i generala Petra Preradovića, čija familija potiče iz Počitelja u Lici, gdje im je i dodijeljeno plemstvo 1626. godine od cara Ferdinanda II. U trećem braku s Emom Regner plemenitom Bleyleben 1867. godine u Beču rodila se Zora. U ovom braku rodili su se i sin Milan (1866. u Milanu) i kćer Jelica. Oca je izgubila vrlo rano, u petoj godini života. Majka Ema, rođena Bečanka, omogućila joj je školovanje na poznatoj Obrtnoj školi (1885–1895) koja je tada primala i učenice pa su uz Zoru ovdje slikanje studirale Elizabeta Halper i Antonija Krasnik. Za razliku od muških kolega žene su smjele pohađati samo zaseban Odio za slikanje cvijeća, tema koja će Zoru zaokupljati i biti joj u potpunosti predana do kraja života. Nakon Obrtne škole usavršavala se kod više dobrih majstora u Beču, od kojih je najpoznatija i najznačajnija bila predstavnica ugođajnog austrijskog impresionizma Marija Egner. Provela je i tri sezone na slikarskoj koloniji u Dachauu kod Münchena. Za to vrijeme izlagala je u bečkom Künstlerhausu, Salzburgu,  Pragu, Beogradu, Sofiji i Zagrebu. Na otvorenju Umjetničkog paviljona u Zagrebu, obilježenog svečanom izložbom Hrvatskog salona 1898. godine, izloženo je nekoliko radova Zore Preradović.

 

Za razliku od ostalih umjetnica, Zora se nikad nije udavala pa je zbog lošeg financijskog stanja morala živjeti isključivo od prodaje svojih slika i pedagoškog rada u vlastitoj slikarskoj školi za djevojke koju je otvorila nakon preseljenja u Zagreb 1918. godine. Radila je uglavnom mrtve prirode u ulju, gvašu i akvarelu, ali i prve pejsaže u ulju različitih krajeva Hrvatske. Koliko su njezine mrtve prirode, osobito s motivima cvijeća tih godina u Zagrebu postale popularne i komercijalne vidi se i po tome što je poznati Salon Ulrich od 1918. svake godine na Božić (pa i nakon slikaričine smrti) držao izložbe Zore pl. Preradović. Salon familije Ulrich nakon 1918. godine postaje za osiromašene slikarice plemkinje glavno mjesto izlaganja i promocije. O jednoj takvoj izložbi bilježi časopis Savremenik crticu Josipa Kolundžića: ...“Ulrichov salon u Zagrebu. Rasprodana izložba. Zora pl. Preradović na novoj svojoj izložbi, brzo iza pređašnje, kazuje ozbiljnost svoga umetničkoga shvaćanja i napredak. Nije značajno da žene slikaju pejsaž i smiraje (Stilleben): ljubav žene za biljku i njen ukus odabiranju stilizovanih krajina, osamljenih kutova i malih svetova daje joj najjaču pobudu. Umetnost ove radine žene leži po sredini između minucijoznosti Predićeve izradbe i široko shvaćenih Krušlinovih ili Pexidričinih krajina. Njene su boje jasne i određene, sunce na njenim slikama ne da joj u tonske ekstravagantosti, prostor je većinom vešto postignut. Kasnije, neke slike već ispovedaju moderniji umetnički kredo: s malo sredstava postići velik jedan dojam celokupnosti. Lice se izložbe smeška najširem današnjem shvaćanju umetnosti, zato se slike njene i prodavaju i vole“.

Zora pl. Preradović umrla je u Zagrebu 1927. godine, iste kada je osnovan Klub likovnih umjetnica, koji će se zalagati za prevladavanje nejednakosti i afirmiranje njihova rada. Slikaričin grob nalazi se u Arkadama zagrebačkog Mirogoja.


NOVO
DELO SA SVOJSTVIMA KULTURNOG DOBRA