Pal Petrik

1916 - 1996

 

Pal  Petrik (1916-1996)

 Petrik spada među akademski obrazovane slikare koji su posle Drugog svetskog rata svojom izlagačkom delatnošću i radom u vojvođanskim likovnim kolonijama, revitalizovali likovni život, a ističe na likovnoj sceni kao istraživač i redak slučaj stvaraoca kod koga se paralelno javlja izražavanje u dve umetničke discipline: u slikarstvu i scenografiji. Akademiju umetnosti je zavšio u Beogradu u klasi Nedeljka Gvozdenovića 1951. godine. Iste godine za pošljava u subotičkom Narodnom pozorištu, gde radi kao scenograf za dramu na mađarskom, kao i za dramu na srpskohrvatksom jeziku (1951–1984), a povremeno radi i za Dečije pozorište u Subotici, kao i za pozorište u Bačkoj Topoli. Već pedesetih godina dobija pozitivne  kritike za "smela scenografska rešenja, koji donose nove, slobodnije akcente umesto starih šablonskih kulisa", a na Susretima vojvođanskih pozorišta i Sterijinom pozorju u više mahova dobija nagrade za svoje scenografije (1969, 1973, 1975, 1984) – između ostalog za scenografiju predstave B. Brehta Majka hrabrost, u režiji Ljubiše Ristića (1975). Dugogodišnji je učesnik umetničkih kolonija u Senti, Bečeju i Bačkoj Topoli, te mu se – osim u Gradskom muzeju Subotica, Savremenoj galeriji Subotica, Zavičajnoj Galeriji "dr Vinko Perčić", Gradskoj biblioteci Subotica, Gradskom muzeju u Somboru, Muzeju svremene umetnosti u Novom Sadu i privatnim kolekcijama –  dela nalaze i u Gradskom muzeju u Bečeju i Senti, Savremenoj galeriji u Zrenjaninu, Likovnoj koloniji Bačka Topola. Pripada eksperimentalnoj i programskoj grupi umetničke kolonije Senta. Dobitnik je Likovne nagrade Forum (Novi Sad, 1965), Oktobarske nagrade grada Subotice (1969), Ordena rada srebrnog stepena (Beograd, 1975), Nagrade dr Ferenc Bodrogvari (Subotica, 1980), Likovne nagrade Peter Kukac Nađapati (Bačka Topola, 1984).  Raznovrstan i upečatljiv,  umetnički opus Pala Petrika svakako zaslužuje pažnju šire publike i istraživača kao trajna vrednost umetničke baštine.

 Uvid u stvaralačke faze autora na polju slikarstva, crteža, scenografije, tj. primenjene umetnosti:

 ·  rani period uljanog slikarstva i crteža u kome dominira figurativan likovni izraz tj. portret, pejzaž i urbani pejzaž, sa stilskim gibanjima od postimpresionizma preko socijalističkog realizma do koloristički smelijih prvenaca – a to su dela nastala tokom kursa figuralnog crtanja Andraša Hanđe u Subotici (1945) i radne akcije Šamac–Sarajevo (1947), studija na beogradskoj Akademiji likovne umetnosti u klasi Nedeljka Gvozednovića (1948–1951), te iz vremena prvih izložbi i sa početka rada, nakon povratka u Suboticu (1951–1957);

 ·  dela vezana za putovanja npr. u velike likovne centre kao što je Pariz, likovne kolonije i more, pri kojima dolazi do izražaja crtež tušem i olovkom, akvareli i radovi pastelom na manjim formatima prigodnim za rad u prirodi i tokom putovanja (1954–1973);

 ·  slikarstvo ekspresivnog kolorizma uz povremeni iskorak ka apstrakciji i konstruktivizmu (1957–1962);

 ·  enformel u crtežu i slikarstvu, uz upotrebu peska i drugih materijala, pa i u vidu tapiserije, a na primerima iz ciklusa Papirni čovek, Maske, Balade, Eksperimenti (1960–1970);

 ·  trideset scenografija, nacrti za programske pozorišne sveske Narodnog pozorišta u Subotici (1957–1984);

·  crteži i slike iz ciklusa Razbijene iluzije, sa upotrebom stakla.


1760 €
NOVO
DELO SA SVOJSTVIMA KULTURNOG DOBRA