Danica Jovanović

1886 - 1914

Danica Jovanović (Beška, 4. januar 1886  Petrovaradin, 12. septembar 1914)

srpska slikarka koja je pripadala generaciji srpskih modernista, koji su umetničko školovanje započeli početkom 20. veka, a njihov kreativni uspon su prekinuli Balkanski i Prvi svetski rat.

Potiče iz patrijarhalne sredine i zahvaljujući upornosti i snažnoj želji da se posveti slikarstvu, ipak je uspela da dopre nadomak željenog cilja. Rođena u Beški kao peto dete u seljačkoj porodici, školovala se zahvaljujući razumevanju njenog profesora i direktora Više devojačke škole u Novom Sadu Arkadija Varađanina, Dobrotvorne zadruge srpkinja Novosatkinja i porodice Dunđerski. Kasno počinje da se školuje (u osamnaestoj godini), u Višoj srpskoj devojačkoj školi u Novom Sadu (1903-1907), zatim nastavlja školovanje na Umetničko-zanatskoj školi u Beogradu (1907 — 1909), kod Bete Vukanović i u Minhenu na Ženskoj slikarskoj akademiji (1909 — 1914), gde je diplomirala kao prva srpska akademska slikarka, posle Katarine Ivanović. Uporedo sa usavršavanjem u slikarstvu, ona se u Minhenu uključuje i u rad srpskog patriotskog udruženja „Srbadija“. Tokom školovanja u Beogradu i u Minhenu, kao i tokom letnjih raspusta u Beški intenzivno je slikala, što je rezultiralo umetničkom zaostavštinom od stotinak radova....

U slikarstvu je negovala ekspresivni duh minhenske škole, ali su njene slike, kao i sam život, prepuni pitanja na koja ni istorija umetnosti, niti biografi Danice Jovanović nisu uspeli da odgovore.

 

 Kao jedan od prvih umetnika pala je kao žrtva Prvog svetskog rata 12. septembra 1914. godine u Petrovaradinu, gde je nakon prekog suda streljana sa grupom talaca iz Beške.