Tivadar Košut rođen je 1947.godine u Novom Bečeju. Odrastao je u porodici u kojoj se otac zidar živo interesovao i radio kao gipsar, a majka domaćica uz svakodnevne poslove slikala ikone, bavila se slikanom ornamentikom na gipsanim pločama i tanjirima.
U malom mestu, Novi Bečej, 60-ih godina u eri poleta naivnog slikarstva, okupila se grupa slikara: seljaka, zanatlija i radnika oko već pokojnog seoskog muzikanta, skitnice i cirkuskog radnika, Dragiše Bunjevačkog. Desetak slikara, koji su sebe nazvali grupa „Selo", umnogome su oponašali svoga učitelja.
Izuzetak je bio i ostao Tivadar Košut (Tivadar Kossuth), koji je već u samom početku i po temi i po načinu rada bio drugačiji.
Okupiran biblijskim temama, koje je već u detinjstvu imao priliku da posmatra na gipsanim pločama svoje majke, po svojoj osobenosti je uneo nešto novo u jugoslovensko naivno slikarstvo.
Njegove Šagalovske priče o Adamu i Evi, Noevoj barci, Vavilonskoj kuli sadrže naivnost deteta i zrelost ozbiljnog slikara. Na mnogim izložbama u zemlji i inostranstvu bio je zapažen po svojoj zlatastoj pozadini vizantijskog porekla i vazdušastim, bestelesnim likovima, koji poput mehura lebde u prostoru slike.
Osim biblijskih priča, Tivadar Košut često slika i ljude iz cirkusa, što pamti još kao dete u vidu iskrpljene šatre i olinjalih životinja u kojem je tada radio Bunjevački.
Ove i druge teme, Tivadar Košut talentovano pretače na svoja platna i gledalac ima utisak, kao da ga slikar vodi putevima svoga detinjstva u širokoj, prašnjavoj ravnici, u kojoj živi.
Ulje na platnu 37 x 28 1992.