Dušan Todorović Dujac, prvenstveno likovni umetnik, a zatim penzionisani pedagog, kaže da kako novosadska tako i srpska kultura godinama tavori i da nikada nije bila marginalizovanija. Smatra sebe privilegovanim jer ima materijalnih mogućnost da realizuje umetničke ideje u dela i pokaže ih malobrojnoj publici koja je i dalje ostala verna višim duhovnim vrednostima.
Otac četiri ćerke i jednog sina zna koliko je njegova porodica trpela svaki put kada je on bio nadahnut da stvara, a kasnije i da izloži ta dela jer umetnost je, kaže, bogom dana pojedincima, ali za dobrobit čitavog čovečanstva. Baš zato, kritički se odnosi prema politici, pomalo je rezigniran što politika i nestručnost presuđuju kreativnosti, što se ograničavaju svi vidovi drugačijeg mišljenja pa bila ona iscrtana ili izvajana.
Akvarel 36 x 51 1990.
Akvarel 26 x 60 1974.
Sitografija 21 x 28 2002.