MILAN A. MILOVANOVIĆ
(Kruševac, 19.10.1876 — Beograd, 15.08.1946)
Milan Milovanović je rođen u Kruševcu 19. oktobra 1876. godine gde je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju, 1896. upisao je likovnu školu Kirila Kutlika u Beogradu, da bi već 1897. stupio u atelje Antona Ažbea u Minhenu. Godine 1898. upisao je minhensku Akademiju koju je završio 1902. i ide u Pariz gde takođe upisuje Akademiju, koju završava 1906. i potom dolazi u Beograd.
Po dolasku u Beograd gde je bio jedan od najobrazovanijih slikara, dobio je zadatak od Ministarstva inostranih poslova da prouči srpske manastire u Srbiji, Makedoniji i Svetoj gori. Obilazio je manastire, a mediteranska priroda je kod njega probudila interes za slike prirode sa puno svetlosti. Njegova slika "Most cara Dušana u Skoplju" se ubraja zajedno sa "Dereglijama na Savi" Nadežde Petrović i "Tašmajdanom" Mališe Glišića, u prve primere impresionističkog slikarstva u Srbiji.
U toku Prvog svetskog rata bio je u srpskoj vojsci i radi uglavnom slike sa ratnom tematikom i portrete srpskih vojnika i oficira. Nakon teške bolesti 1915. godine upućen je na oporavak u Italiju gde ga mediteranski pejsaži ponovo vraćaju impresioniszmu. U tom periodu boravi na Kapriju, u Rimu, južnoj Francuskoj i Dubrovniku. Slike nastale u tom razdoblju smatraju se najboljim slikama srpskog impresionizma.
Kao likovni pedagog bavio se vaspitanjem generacija mladih slikara od 1912. do 1933. godine, bavio se restauracijom fresaka i ikonostasa a povremeno se bavio i likovnom kritikom.
Bio je oženjen Olgom Mišić (1886—1977), kćerkom vojvode Živojina Mišića.
Umro je u Beogradu 15. avgusta 1946. godine u svojoj 70-oj godini života.
Ulje na dasci 29 x 22,5 1916.