Milivoj Unković

1944. -

Rodjen 1944.godine Nevesinje ( Hercegovina). Zavrsio Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu posdiplomske studije na Akademiji u Beogradu. Od 1987.godine redovni profesor slikarstva na Akademiji u Sarajevu. !992.godine napusta Sarajevo, zivi i radi u Nemackoj kao slobodni umetnik. Izlagao u zemlji i inostranstvu. Dobitnik vise nagrada i priznanja.

 

Milivoje Unković, danas u punom naponu umetničke i stvaralačke snage, sigurno predstavlja jednu od najzanimljivijih ličnosti njegove generacije u bosansko hercegovačkom, a i jugoslovenskom likovnom području. Tu zanimljivost i posebnost njegovom slikarskom delu daje izvesna dimenzija kontinuiteta, koja govori o povezivanju, organskom i prirodnom spajanju dve, pa možda i tri grane posibiliteta koje nude izvesni permanentno aktuelni smerovi savremene umetnosti.“ „  Težnja ka pretvaranju predmeta u likovnu metaforu bila je bremenita isključivo pikturalnim i poetičnim potrebama, a ne racionalnim špekulacijama karakterističnim za neke klasične nadrealiste koje su vodile do grubog iznevjeravanja pa i potiranja morfoloških i supstancijalnih kvaliteta predmeta, ili do konstruisanja neverovatnih, fantasmagoričnih bića i predmeta i njihovih alogičnih relacija. Unkoviću je za ovu poetsku avanturu, gdje predmet postaje poetsko-likovna metafora, bilo dovoljno da izvrši samo mali pomak,u inače inicijalno objektivistički sagledanoj njegovoj strukturi, jedna mala redukcija oblika neko ne nametljivo odstupanje koje kao da balansira između dva oprečna modaliteta: stilizacije i deformacije nepriklanjajući se ni jednom od njih izvesna odmerena a nagonski nađena bizarnost u njegovom položaju ili u osnovnom tonalitetu, ili osvetlenju. Optimalno viđenje čovekovo i obrazac za njegov „vizuelni komfor“ i sposobnost za punu delatnost u spoznajnoj stvarnosti vezani su za punu, mada ne prejaku dnevnu svetlost, u kojoj su ravnomerno zastupljene sve talasne dužine elektromagnetskih radijacija. Trenutkom preovladavanja plavog dela spektra nastaje “oneobičavanje“ prirode; ona poprima irealan uvid koji kod čoveka budi sasvim drugačiji red asocijacija i emocija. Nastaje čarolija fantastičnog i nestvarnog i sasvim razumljivo što je Unković dosledan svojim poetsko romantičarskim potrebama dao prednost plavom tonalitetu i zadržao ga do danas.”