Jovana Šarac

1988. -

Jovana Šarac je rođena u Podgorici 1988. godine. Završila je Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, slikarski odsjek. Trenutno je na magistarskim studijama na odsjeku za slikarstvo, a istovremeno u Beogradu studira na Akademiji za video i dizajn. Učestvovala je na mnogobrojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Dobitnica je nagrade za najbolji crtež na godišnjoj izložbi FLU na Ekonomskom fakultetu.

“Jovana Šarac nije umjetnica trenutka ili poteza, ali jeste umjetnica koja sjajno pronalazi te trenutke i poteze u svom okruženju. Tematski suptilna, formalno krajnje otvorena, unutrašnja struktura njenih radova zasjenjuje svaku ravnodušnost i uobičajenost. Traktat o svjetlosti, na posebno artikulisan način – to je njeno stvaralaštvo. Prodor metafizičkog, u njenom stvaralaštvu, dešava se uvođenjem svjetlucavih partija – mikrostrukturalnih čestica koje se grupišu u beskrajna sazvježđa orgonske čarolije. Upravo u ovom dramatičnom sudaru redukovanih, naglih, i tamom obojenih kompozicija sa zvjezdanom svjetlošću odigrava se čovjekov usud. Svjetlost, omeđena duboko urezanim linijama, kao mogući utamničen sjaj, čini cjelovit portet čovjeka, bića duboko prožetog različitim odnosima. Ima tu i životvorne snage, ali i neukroćene melanholije pod bremenom konačnosti”.-Selma Đečević

23.02.2017 Jovana Šarac se predstavila samostalnom izložbom beogradskoj publici u galeriji "Petak"...

Izložbu „Slike koje nas gledaju“ organizovala je Kreativna fabrika u okviru programa „Dosije umetnik“. Kako je za Portal Analitika kazala ova umjetnica, postavku čini 17 radova nastalih u proteklih godinu dana upravo u Beogradu. Glavne inspiracije bile su gliteri i portreti.

Likovno stvaralaštvo Jovane Šarac tek je u povoju – "Slike koje gledaju nas" četvrta su njena samostalna autorska izložba. Ipak, u njemu se već mogu jasno razaznati pojedine stilske i simboličke odrednice, koje ukazuju na zreo, obrazovan umjetnički korpus.

Tako je, u osnovnom značenju te riječi, Jovanino slikarstvo provokativno. U maniru velikih egzistencijalista prethodnog vijeka, ono pred nama ogoljava osnovni problem savremenog čovjeka – čovjeka samog i njegov život sa drugima – insistirajući na tome da ne smijemo ostati pasivni, da moramo donijeti odluku i djelati.

Slike gledaju nas i zahtijevaju od svakoga da na ispravan način načini sopstveni osnovni životni izbor, ali nas, ipak, ne osuđuju: iako je jedina linija prisutna na Jovaninim slikama ona između dobra i zla, izbor je – i u tome je sav pakao ljudskosti – uvijek samo naš.