
Kosta Miličević (Vraka kod Skadra, 3. jun 1877 — Beograd, 12. februar 1920) bio je srpski slikar.
Rođen u svešteničkoj porodici, u selu Vraki blizu Skadra. Po dolasku u Beograd, bio je đak prve generacije u Umetničkoj školi Kirila Kutlika. Sa sobom je doneo iz Skadra „Aleksandridu”, jedan od najstarijih ilustrovanih srpskih rukopisa, nastao verovatno u 14. veku. Uz veoma teške materijalne uslove bio je na studijama u Pragu, Beču, kasnije i Minhenu. U Prvom svetskom ratu najpre je učestvovao kao vojnik, a kasnije i kao ratni slikar Vrhovne komande na Krfu. Bio je nastavnik večernje zanatske škole i član „Lade“.
U opusu Koste Miličevića Lazar Trifunović razlikuje četiri perioda: školski (1895—1908), beogradski (1909—1914), veleški (1915) i krfski (1916—1920). Na početku, u školskom periodu umetničkog formiranja, bio je pristalica secesije, pa je u tom duhu naslikao ikonostas u Železniku, kao i nekoliko srbijanskih pejzaža. Veleški i krfski period je usledio nakon što je Miličević imao prilike da se upozna sa slikarstvom Nadežde Petrović i Milana Milovanovića. On je u ovom periodu napustio akademski stil, tako da je ceo ovaj deo njegovog opusa obeležen traganjem za ličnim umetničkim izrazom, koji on konačno nalazi u gustom pastuoznom namazu boje i mreži mrlja, koji liči na impresionistički postupak.
Poznato je svega nekoliko slika iz veleškog perioda, koje su nastale dok se Miličević borio u ratu, i u kojima je potpuno uspostavljena ravnoteža između svetlosti, boje i forme. Ta ravnoteža je došla do izražaja u slikama koje su nastale na Krfu, gde je mediteransko sunce postalo snažna inspiracija za umetnika.
Upokojio se 12. Februara 1920. godine u Beogradu.
Ulje na platnu 38 x 56 1909-13