Uvaženi akademski slikar Miomir-Mišo Popović (Priboj, 1929-2010 Pariz) je završio Višu realnu gimnaziju u Beranama, a zatim je nastavio studije na Filozofskom fakultetu i Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani i Beogradu, u klasama prof. Rika Debenjaka, prof. Cuce Sokić i prof. Mila Milunovića. Nakon studija, radio je kao profesor u Beranama, a potom se 1959, vraća u Beograd i zapošljava u novinskoj kući "Politika". Radi slikarskog usavršavanja, dva mjeseca boravi (1960) u Parizu i Londonu, a zatim odlazi (1962) za Francusku, gdje nastavlja stalno da živi i stvara. Davne 1957, Popović je postao ugledni član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.
Priredio je šesnaest samostalnih izložbi u našoj zemlji i inostranstvu: Podgorica (1957); Berane (1958); Beograd (1960); Pariz (1962, 1964, 1971) (Galerija Katja Geanof), (1987, 1992) (Galerija KIC-YU); Luksemburg (1965, 1967, 1977, 1979, 1988); Minhen (1967); Lušon (1978); Belgija (1985). Izlagao je grupno i kolektivno na više od stotinu izložbi u našoj zemlji i svjetskim metropolama, među kojima: Beogradu, Skoplju, Novom Sadu, Parizu, Njujorku, Nici, Kanu, Ženevi, Kvebeku. Popović je veoma često izlagao na znamenitim salonima u Parizu: Salon d'Oton (1964); Salon d'Andependant (1964, 1968, 1969, 1989); Salon d'Artistes Francais (1965, 1969, 1970, 1989); Salon des Surindependants (1968); Salon Jeune Peinture / Jeune Expression (1980, 1981, 1983).
Za svoj uspješan i plodotvoran stvaralački rad, Popović je dobio brojne nagrade i priznanja: Velika nagrada Ministarstva za kulturu YU (1960); Otkupna nagrada grada Beograda (1955); Nagrada Galerije Dunkan, Njujork (1963); Srebrna medalja sa diplomom, Nica (1969, 1970); Zlatni trofej sa diplomom, Kan (1971); Velika nagrada kraljice Pirineja, Lušon (1978); Treća nagrada Akademije Lutecia, Pariz (1979); Nagrada "21. Jul", SO Berane. Popovićeva djela nalaze se u brojnim muzejima, galerijama i privatnim kolekcijama u našoj zemlji i svijetu. Izdavačko preduzeće "Zavjet" iz Beograda i Informativni centar iz Berana, objavili su 1997, Popovićevu opsežnu, trojezičnu kolornu monografiju sa uvodnim tekstovima likovnih kritičara: Jacques Delahaye, Michel Gallois, L. Clery, Veronique Stoll i Rich Audry. Nakon svoje velike samostalne izložbe u Polimskom muzeju, Popović je Beranama zavještao (2007) trideset svojih slika, sa željom da legat nosi ime njegove sestre, što je uspješno i realizovano za donatorovog života.
Sagledavanjem radova koji su prezentirani u luksuznoj monografiji, može se sa sigurnošću konstatovati, da se Miomir-Mišo Popović svojim bogatim i zrelim likovnim stvaralaštvom, apsolutno ostvario i dokazao kao vrsni umjetnik, kome nijesu mogli biti tijesni beransko-polimski ambijenti, ali zasigurno ni pariski horizonti.
